Međimurci se s pravom ponose svojom gastronomijom. Impresije gostiju koje se mogu čitati u knjigama utisaka mogle bi se sažeti u ovih nekoliko rečenica:
“Rado se vraćamo na mjesta za koja nas vežu ugodna sjećanja. Kad se upozna i doživi Međimurje, sjeverna Mezopotamija Hrvatske, srce je puno i zove na još. Vratiti ćemo se s prijateljima, jer se u zemlji jedinstvenog črnog bučinog ulja, mesa 'z tiblice, riječnog smuđa, impresivnih vina i međimurske gibanice, u pedesetak ambijentalnih gostionica, seoskih turizama i restorana znalački pripremaju jutarnja, podnevna i večernja jela po autohtonim i novim recepturama koje u mozaičnom zbiru kreiraju okuse koji su nas osvojili.”

Naglašenije se zove u restorane s istaknutom prestižnom oznakom “Međimurski gurman” koja jamči više standarde poznavanja i pripreme namirnica, promišljene jelovnike i vinske liste, ophođenje s gostima i viši razred uređenja interijera. Osvajanje elitnog priznanja EDEN – Europske destinacije izvrsnosti u domeni enogastronomije najvjerodostojnija je pozivnica u raj “med dvemi vodami”. Međimursku kulinariku prožima nekoliko karakteristika. Tradicionalna jela spravljaju se uvelike s mlijekom, suhim mesom i obiluju povrćem. Međimurci vole jesti grah, krumpir, zelje, grah s kiselim zeljem, hajdinu kašu. Tipična mesna jela su ona od svinjetine, peradi i divljači te riječne ribe koja se peče umočena u kukuruzno brašno. Preferira se kravlje i kozje mlijeko te sir.

Povijest pišu carevi, plemstva, junaci i njihova junačka djela. Neupitna je istina, autorima povijesnih zapisa manje atraktivna, da se još od neolitika, a dokazivije od rimskog cara Tiberija i plemena Serapilla, u vremenima prije Krista, na prostorima uz Muru i Dravu kuhalo, peklo i pilo. Protokom vremena pitomim i blagorodnim međimurskim prostorom prolazili su narodi i sile, a trajno ostajali utjecaji, legende i predaje. Zbog nepostojanja neupitnih pisanih tragova o Međimurju do 13. stoljeća, dubinski pogled u mirise, okuse i navike za stolom Kelta, Panona, Rimljana, Ostrogota, Avara te drugih naroda koji su ostavljali traga u Međimurju, nedostupan nam je. Bliže povijesne okolnosti i utjecaji Beča, Pešte ili Venecije tijekom minulih razdoblja su ti koji pečate današnju kulturu stola Međimurja, zbog čega je teško neka jela i pripravke prozvati isključivo autohtonim ili apsolutno našim. Iznimno vrijedno eno-gastro svjedočanstvo i slika svijeta iz vremena baroka jest kuharica grofa Nikole Zrinskog pisana mađarskim jezikom, a original se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod naslovom: Rukopisna knjižica kulinarskog umijeća čakovečkog dvora Zrinskih iz 17. stoljeća.

„U kuharici možemo začuđeno pratiti kako se jedan za drugim nižu nizovi od prežganih i pretepenih juha, temfanih i pirjanih mesa, divljači u crnoj juhi od krvi i vina, guske i patke punjene hajdinskom kašom, rolade, kopuni i domaće kokice u raznim umacima, pripremljene zajedno s gljivama iz međimurskih šuma, ribe, šarani, jesetre, štuke, pastrve, smuđevi i somovi iz slivova međimurskih rijeka, kanala, rukavaca i jezeraca, u putru i vrhnju, zalivene vinom, pečene, pržene i kuhane. U istoj knjizi nailazimo i na jasne primorske, ugarske, njemačke, austrijske i talijanske kulinarske naglaske, utjecaje uglavljene u izvornu povijesnu kulinarsku tradiciju, koji su, čakovečki dvor i kuhinju u utvrdi Zrinskih, uz vrsna vina iz podruma bana Nikole, proslavile po cijeloj ondašnjoj Austriji, Ugarskoj, Italiji i Europi. Osim što odiše autentičnim okusima i mirisima, međimurska kuhinja, kako u doba gospodara čakovečkog dvora, tako i danas, pokazuje snažnu sposobnost asimilacije raznih utjecaja u svoj vlastiti kulinarski izraz, kao i izrazitu sposobnost nasljeđivanja i preoblikovanja vlastite gastronomske baštine”.
– piše poznati hrvatski gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri.
Na stolu međimurskih restorana danas su neizostavne sezonske svježe ili krepke juhe, mesna ili riblja jela, divljač, salate, maštoviti prilozi i vrhunski deserti.

Restorane nositelje ove oznake ocjenjuje tajni gost koji nenajavljeno objeduje ili večera. Njegova je zadaća da krajnje objektivno vrednuje 42 kriterija. U fokusu ove oznake je kulinarska izvrsnost. Od svih kategorija koje se vrlo detaljno prate i vrednuju (prostor, osoblje, oprema, jela i ponuda) upravo su "jela" mjerilo svih mjerila. Za sveukupni pozitivan dojam gosta, a osobito njegovu daljnju preporuku, važno je puno detalja koji će ga osvojiti i ponovno vratiti. Važna je ugoda eksterijera, još više interijera, urednost svega s čim gost dolazi u dodir, posebno dobivena vrijednost za novac, ali sasvim je sigurno kako je bez pogovora najvažniji faktor - kvaliteta jela.

Nosioci standarda Okusi Međimurske tradicije dočekuju te širokom paletom gastronomskog blaga. Mirisi i okusi tradicije, kojima odišu, pružit će ti istinski užitak blagovanja. Okusi i mirisi lokalnih, izvornih i tradicijskih kuhinja, vrhunskih vina, pića i domaćih poljoprivrednih proizvoda istinski su doživljaj za „dušu i tijelo“. Susret s njima je susret s bogatstvom i raznolikošću koja je odraz iznenađujuće jednostavnosti i maštovitosti pripreme seoskih domaćica uz kućna ognjišta, ali i susret s osobitim kulinarskim umijećem i vještinama u građanskim, gospodskim i plemenitaškim dvorskim kuhinjama. I jedni i drugi šarmiraju procesima pripreme koja čuva okus i vrhunske vrijednosti domaće namirnice.

Međimursku gibanicu, meso 'z tiblice, sir turoš, sir 'z vrhnjem, racu 'z hajdinom kašom, pečenoga smuđa, črno ulje i sladoled 'z bučinim uljem.

Međimurje je rodno mjesto dr. Rudolfa Steinera, začetnika biodinamičke poljoprivrede. Centar dr. Rudolfa Steinera posebno se ističe promocijom biodinamičke poljoprivredne proizvodnje koja predstavlja sinergiju znanosti, umjetnosti i duhovne prakse te ujedno podrazumijeva veliko znanje i kontinuirano proučavanje kozmičkih ciklusa. Centar potiče i njeguje kontinuiranu suradnju proizvođača s potrošačima te samom prirodom. Posjetom Centru upoznat ćete birane poljoprivredne proizvođače koji uzgajaju hranu na biodinamički način koristeći se metodama i postupcima koji liječe tlo i okoliš.